Razgovor sa prof.dr.sc. Miljenkom Šimpragom povodom Međunarodnog dana pismenosti i javne rasprave o Nacrtu Zakona o obrazovanju odraslih

Facebooktwittergoogle_plus

Simpraga_Miljenko_hslsRazgovor sa prof. dr. sc. Miljenkom Šimpragom, potpredsjednikom HSLS-a i predsjednikom Odbora za obrazovanje i znanost predsjedništva HSLS-a, povodom Međunarodnog dana pismenosti i javne rasprave o Nacrtu Zakona o obrazovanju odraslih.

HSLS: Usprkos obvezi iz Zakona o obrazovanju odraslih, Hrvatska već 5 godina nema Vijeće za obrazovanje odraslih. Vi ste bili jedan od članova posljednjeg Vijeća koje je završilo radom 2011. godine pa stoga i dobar sugovornik povodmo Međunarodnog dana pismenosti i javne rasprave o Nacrtu zakona o obrazovanju odraslih. Za početak što za nas u Hrvatskoj znači Dan pismenosti?

MŠ: Međunarodni dan pismenosti obilježava se 8. rujna svake godine, a utemeljio ga je UNESCO davne 1967. s ciljem promoviranja važnosti učenja i pismenosti, ali i osvješćivanja javnosti o problemu nepismenosti koji još uvijek pogađa veliki dio svjetskog stanovništva.

Prema metodologiji korištenoj u Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine, pismenom se smatra osoba koja može s razumijevanjem pročitati i napisati kratak, jednostavan sastavak o svome svakidašnjem životu, bez obzira na to na kojem jeziku ili pismu osoba čita odnosno piše. Prema tom Popisu i toj metodologiji, nepismenih je u Hrvatskoj tek 0,8%, i najviše među starijom populacijom. U tom smislu Hrvatska ide uz bok najrazvijenijih država.

Za Hrvatsku je veći problem vezan uz tzv. funkcionalnu (ne)pismenost, pismenosti 21. stoljeća o čemu govori suvremena obrazovna paradigma.

Hrvatska još uvijek ima problem velikog broja osoba starijih od 15 godina bez osnovne škole. Točnije, prema Popisu stanovništva 2011. godine,  345.959 osoba nikada nisu upisale ili nisu završile osnovnu školu, dakle, oko 8% stanovništva RH. Na preporuku UNESCO-a, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta provelo je Projekt ‘Desetljeće pismenosti – put do poželjne budućnosti’ od 2003. do 2012., i tada je osnovno obrazovanje pohađalo 7.165 odraslih. Njih 60 posto završilo je osmi razred. Od toga ih se oko 20 posto poslije osposobilo za prvo zanimanje. Nažalost, to je puno manje od početnog cilja da ovim Projektom bude obuhvaćeno više od 90.000 osoba u dobi od 15 do 50 godina.

U našem obrazovnom sustavu nije moguće steći kvalifikaciju bez završene osnovne škole, a ovoj brojci treba dodati i broj od 773.489 osoba starijih od 15 godina koje su završile samo osnovnu školu, pa ukupno imamo 1.119.448 osoba koje nemaju nikakvu kvalifikaciju i upitna je njihova konkurentnost na tržištu rada. To je misija sustava obrazovanja odraslih.

HSLS: Kako je kod nas uređen taj sustav?

MŠ: Za razliku od drugih, posebno zapadno europskih, država koje su područje obrazovanja odraslih zakonski uredile u drugoj polovini prošlog stoljeća, Hrvatska je Zakon o obrazovanju odraslih donijela 2007. godine. Već tada je praksa u ovome području bila iznimno razvijena, i nije zaostajala za praksom razvijenih država. Prema nekim podacima, više od 1500 različitih subjekata; ustanova, centara za obrazovanje u gospodarskim tvrtkama, strukovnih udruga i organizacija, nevladinih udruga i organizacija, udruga poslodavaca, sindikata, vjerskih institucija i drugih, provodilo je i danas provodi vrlo različite programe obrazovanja odraslih. Prilikom donošenja Zakona, namjera je bila urediti jedan dio toga područja kao sastavni dio jedinstvenog obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj, pa su takva i pojedina zakonska rješenja.

Možda treba reći da je Zakona donijet u skladu sa Strategijom obrazovanja odraslih, koja je donijeta 2004. godine i koja je bila jedan od ključnih dokumenata u postupku pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji, podsjećam da su upravo stoga pregovori u poglavlju Obrazovanje i kultura vrlo brzo zatvoreni.

S obzirom da je to bio prvi puta da se ovo područje uređivalo Zakonom, i do tada nije bilo sustavnog praćenja ove vrlo razvijene prakse, neka pitanja prepuštena su podzakonskim aktima, s namjerom da se u nekom vremenu provjere u praksi a potom uvrste u Zakon.

HSLS: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta objavilo je Nacrt zakona o obrazovanju odraslih i stavilo ga u javnu raspravu. Jeste li upoznati s time?

MŠ: Da, početkom kolovoza ove godine, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta objavilo je Nacrt zakona o obrazovanju odraslih i stavilo ga u javnu raspravu. Moram reći da je neobično otvoriti javnu raspravu bilo kojega propisa iz područja obrazovanja u to doba godine, jer se zna da je zbog godišnjih odmora u obarzovnom sustavu to tzv. „mrtva sezona“.

Nažalost, dokument koji je objavljen za javnu raspravu ne sadrži obrazloženje, pa se o nekim namjerama predlagatelja može samo spekulirati.

Oni koji ga gledaju površno kažu da se radi samo o kozmetičkim promjenama, no pažljivim čitanjem uočava se da već prve odredbe ukazuju na potpuni obrat u sustavu obrazovanja odraslih.

HSLS: Na što točno mislite?

MŠ: Pojasnit ću. Naime, obrazovanje odraslih definira se kao ekonomska, tržišna i gospodarska djelatnost i s tim u vezi poziva na primjenu Direktive Europske unije o uslugama na unutarnjem tržištu. No, ova Direktiva ne odnosi se na usluge od općeg interesa koje se financiraju iz javnih fondova, kao ni na obrazovne usluge za koje polaznici plaćaju školarinu.

U najavi Zakona, Ministarstvo je istaknulo da se radi o suzbijanju nelojalne konkurencije u obrazovanju odraslih i usklađenju za zakonskom regulativom EU, ali prema mojem mišljenju i razumijevanju Direktive, to obrazloženje nije prihvatljivo.

 HSLS: Što to konkretno znači za škole i druge obrazovne ustanove, odnosno za građane?

MŠ: Da, to je pravo pitanje? Tržišna, gospodarska djelatnost podliježe porezima, posebno porezu na dodanu vrijednost, pa bi za građane to značilo skuplje programe, ali i za ustanove koje su do sada izvodile programe formalnog obrazovanja: osnovnog i srednjeg, a koji su sada oslobođeni PDV-a. Nadalje, pitanje je kako se to posljedično odnosi na programe koji se financiraju iz državnog proračuna, a prema Nacrtu Zakona to su programi osnovnog obrazovanja te programi od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku.

 HSLS: Spomenuli ste programe od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku, koji su to programi?

MŠ: To je još jedan nedorečeni dio ovoga Nacrta zakona, jer jedino što o tome piše jest da na temelju strateških dokumenata o tome odluku donosi ministar. Sadašnji Zakon ima kvalitetnija rješenja, jer je za predlaganje financiranja programa obrazovanja odraslih za koje se osiguravaju sredstva u državnom proračunu bilo u nadležnosti Vijeća za obrazovanje odraslih, kao stručnog i savjetodavnog tijela Vlade Republike Hrvatske. Nažalost, zadnja četiri ministra oglušila su se o ovu zakonsku odredbu i obvezu imenovanja toga Vijeća. Oni koji su opravdanje za to našli su u Nacionalnom vijeću za razvoj ljudskih potencijala koji je definiran Zakonom o hrvatskom kvalifikacijskom okviru pogriješili su jer to Vijeće nema u svojoj nadležnosti pitanja koja, prema još uvijek važećem Zakonu, ima Vijeće za obrazovanje odraslih, a niti će ih imati prema Nacrtu novoga zakona. Važno pitanje financiranja prepušteno je samom ministru. Nažalost, prošla četiri ministra (dva HDZ-ova; dva SDP-ova) potpuno su zanemarila ovaj dio obrazovanja pa očekujem da puno bolji neće biti ni njihov budući minstar. Po meni obrazovanje odraslih bi moralo postati ravnopravna politika ostalim obrazovnim politikama: osnovno i srednješkolskom obrazovanju te visokom obrazovanju. Pače, iznenadne potrebe današnjeg dinamičnog tržišta rada mogu se zadovoljiti samo brzim osposobljavanjem, prekvalifikacijom i obrazovanjem odraslih koje mora biti ravnopravni dio nacionalne obrazovne politike. To znači da bi se obrazovanje odrslih moralo uglavnm finacirati javnim novcem kao što je to slučaj u gospodarski najrazvijenijim zemljama europske unije. To bi nas sa sadašnjih mizernih 2,3% radno sposobnih stanovnika koji se obrazuju tijekom jedne godine približilo gospodarski najuspješnijima društvima EU unije u kojima je taj postotak od 20 do 30%.

HSLS. Da li, onda, mislite da ovog trenutka ni SDP ni HDZ nemaju najbolje kandidate za ministra znanosoti obrazovanja i sporta?

MŠ. Volio bih da me demantiraju, ali iskustvo sa njihovim posljednjim kadrovskim rješenjima me upućuju na to.

HSLS. Pa tko bi onda po Vama trebao dati slijedećeg ministra?

MŠ. Mislim da bi ovog trenutka, zbog nagomilanih problema, ovakom velikim i složenim sustavom mogli upravljati oni koji imaju slično prethodno iskustvo, a to su samo aktualni rektori četiri najveća hrvatska sveučilišta. Oni bi mogli okupiti i sposoban tim pomoćnika koji su, također, važan čimbenik upravljanja sustavom. Nažalost, i u tom dijelu sustav obrazovanja, znanosti i sporta u proteklim mandatima nije imao adekvatnu potporu. Za sustav znanosti i visokog obrazovanja bilo bi najbolje da se vratimo na stanje iz 2003. kada smo imali svoje ministarstvo – Ministarstvo visokog obrazovanja, znanosti i tehnologije. Samo tako će sveučilišta moći provesti svoju novu misiju – pomoći hrvatskom gospodarstvu u prelasku na inovativno gospodarstvo koje treba biti temelj budućeg gospodarskog razvoja Hrvatske!

 

Povezani sadržaj

Telefon: 01 4810 401
Fax: 01 4810 404
Trg Nikole Zrinskog 17/1, 10 000, Zagreb
hsls@hsls.hr