Intervju prof. dr. sc. Miljenka Šimprage u Jutarnjem listu: “Inovacije- treća misija sveučilišta”

Facebooktwittergoogle_plus

U nastavku se nalazi intervju sa potpredsjednikom HSLS-a, prof. dr. sc. Miljenkom Šimpragom na temu:“ Inovacije – treća misija sveučilišta“ koji je objavljen u  Jutarnjem listu 28. 12. 2016., povodom velikog uspjeha profesora i studenata Sveučilišta u Zagrebu na sajmovima inovacija u Belgiji i Kini, te odlikovanja redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge za znanost i visoko obrazovanje te njihovo promicanje u Republici Hrvatskoj i u svijetu, kojim je 5. prosinca 2016. predsjednica Republike Hrvatske odlikovala prof. dr. sc. Miljenka Šimpragu.

Proteklih smo dana svjedočili iznimnom broju nagrada za inovacije studentima i profesorima Sveučilištu u Zagrebu. Kako je moguće da jedna mala zemlja usprkos malim izdvajanjima za znanost i obrazovanje postigne ovako velike uspjehe u inovacijama na svjetskoj razini?

Moguće je, jednako tako kao što je moguće da Hrvatska ostvaruje i iznimne rezultate u umjetnosti, kulturi i sportu koji su na marginama javnog financiranja jednako kao i visoko obrazovanje i znanost. Ne treba zaboraviti da su u te uspjehe, osim osobnih talenata, znanja i vještina, ugrađeni nebrojeni neplaćeni radni sati, subote, nedjelje, blagdani, praznici… Ovi uspjesi pokazuju da sastavnice Sveučilišta u Zagrebu imaju i dobre istraživačke timove i kvalitetnu opremu. Moram reći da sam ulazeći u ovu avanturu – prihvaćajući mjesto prorektora za inovacije i transfer tehnologije – duboko vjerovao da naše Sveučilišta ima sav taj potencijal. Samo ga je trebalo otkriti!

Nedavno Vas je predsjednica Republike Hrvatske odlikovala visokim ordenom Ruđera Boškovića. Kako komentirate raskorak između zanemarivanja inovacija i znanosti na dnevnopolitičkoj razini i njihova prepoznavanja na najvišoj političkoj razini?

Da, taj raskorak postoji… Za Hrvatsku bi bilo puno bolje da je obrnuto ili da takva raskoraka uopće nema jer ovako mala zemlja svoje mjesto na europskom i svjetskom tržištu može izboriti samo razvojem inovativnog gospodarstva koje se temelji na proizvodima i uslugama sa visokom dodanom vrijednošću. A taj cilj traži ulaganje javnog novca u najveću vrijednost koju Hrvatska ima – u razvoj ljudskih potencijala. Pa kad to u dovoljnoj mjeri ne razumije izvršna vlast onda je tu Predsjednica koja svojim najvišim priznanjima odaje počast najuspješnijima u njihovim područjima i tako upozorava da se više mora ulagati u visoko obrazovanje i znanost.

Ako država ne ulaže dovoljno, kako potaknuti suradnju gospodarstva i akademske zajednice, odnosno, kako motivirati gospodarstvo na ulaganje u znanost i razvoj?

Rješenje se krije u poreznoj politici koja mora biti poticajna, a ne represivna. Dakle, porezna bi politika morala poticati investicije i potrošnju pa tako i ulaganje u istraživanje i razvoj. Posebno bi morala olakšati izravna ulaganja kako bi se ponovo pokrenuli istraživački i razvojni instituti u industriji. Tu bih istaknuo naše ogromne potencijale u poljoprivredi i prehrambenoj industriji te u ICT, kulturnim i kreativnim industrijama. U tim područjima, i ne samo u njima, sveučilišni istraživački timovi zasigurno mogu ponuditi nova rješenja i u suradnji sa stručnjacima iz gospodarstva doći do novih, inovativnih proizvoda i usluga.

Često se kaže da osnovne i srednje škole trebaju pripremiti mlade za sveučilište, znanost i inovativnost. Je li toliku odgovornost razumno stavljati na leđa podcijenjenih i loše plaćenih učitelja?

Ljudi su glavni nositelji ideja, informacija i novih znanja. Oni su strateška osnovica i kapital u suvremenom društvu i gospodarstvu. Za razliku od materijalnih, intelektualni i kreativni potencijali nemaju granica. Sustav stoga mora pravodobno otkrivati posebno sposobne pojedince i na sve ih načine poticati da potpuno razviju i primijene svoja znanja i sposobnosti na dobrobit zajednice te im pomagati u tome. Za sustavan pristup tome moraju postojati jasno određena mjerila prepoznavanja i vrednovanja odabira, mjere i načini poticanja i podupiranja napredovanja, te pravne i organizacijske osnove kojima se usmjeravaju vrijednosti i nadzire njihovo provođenje. Stoga Vlada Republike Hrvatske mora hitno osigurati zakonske i materijalne preduvjete za bitno povoljniji status nastavnika. Nastavnici i profesori u osnovnim i srednjim školama moraju postati ponosni na svoj poziv, biti mu predani i kreativni u radu s učenicima. Uz to, sveučilišta moraju za njih organizirati suvremene programe cjeloživotnog obrazovanja jer je vrhunska izobrazba nastavnika bitan temelj za preobrazbu hrvatskoga školstva. I na kraju, njihov rad i trud, kao i svačiji drugi, mora biti pravično vrednovan i plaćen, a ne kao sada – potplaćen!

Kako motivirati mlade da upisuju studije iz razvojno najpropulzivnijih područja poput STEM-a?

Zanimanja koja se stječu takvim studijima ključna su za razvitak visokotehnološkog društva kakvim Hrvatska mora težiti i školski sustav mora djelovati tako da potakne zanimanje učenika za studije iz STEM područja. Upisna politika na sveučilište mora poticati obrazovanje za prirodoznanstvena, tehnička i biotehnička područja. Sustavi potpore – upisnine, stipendije, krediti i sl. – moraju pripomoći u poticanju zanimanja za ta područja.

No, mogu li i društveno-humanističke znanosti doprinijeti razvoju gospodarstva ili je, kako često čujemo, ključno samo STEM područje?

Istraživanje i razvoj proizvodā ili uslugā moraju biti organizacijski povezani i to na svim razinama i u svim područjima uključujući i društveno-humanističko. I u tom znanstvenom području istraživanja treba usmjeriti prema inovativnom gospodarskom, pravnom i društvenom razvoju Hrvatske. Državna bi tijela morala, više nego do sada, uvažavati stajališta ekonomske znanosti u određivanju i provođenju ekonomske politike, stajališta pravne znanosti u provođenju pravosudnih reformi i jačanju vladavine prava te stajališta političkih znanosti u razvoju našeg političkog sustava. Bilo bi dobro da se i u tom području u nastavu i istraživanja uvedu inovacijski procesi kojima se znanja i vještine prenose društvenoj zajednici i gospodarstvu preko zajedničkih istraživačko-razvojnih projekata. Tako bi se i istraživači i studenti mogli najbrže upoznati s realnim razvojnim problemima u društvu i gospodarstvu te se lakše i brže uključiti u životne procese.

Kako najbolje mlade znanstvenike zadržati u Hrvatskoj?

Sintagma znanje i njegova primjena ne odnosi se samo na znanstvenu sredinu već prožima cijelo društvo, pri čemu znanost i znanstvenici imaju posebno važnu ulogu. Osim što znanstvenici moraju težiti novim znanstvenim spoznajama uvažavajući znanstvene metode primjerene području istraživanja, oni moraju iz postojećeg i novonastalog fundusa znanosti, mnogo izrazitije nego dosada, odabirati, oblikovati i prenositi gospodarstvu i široj javnosti ona znanja koja smatraju presudnima za napredak. Za to su neophodni mladi znanstvenici, a da bismo ih zadržali u Hrvatskoj, nema nam druge nego mijenjati stav politike prema obrazovanju i znanosti. Jer u nas se obrazovanje i znanost još i danas smatraju sporednom, manje važnom djelatnošću – troškom, a ne investicijom. Potpuno je zanemarena činjenica da se partnerstvo i opstanak u međunarodnoj zajednici temelje na znanju i inovativnoj sposobnosti ljudi. Taj nedostatak političke svijesti o temeljnoj ulozi znanja i inovacija u razvoju hrvatskoga društva umanjuje kvalitetu i znatno usporava razvoj svih razina hrvatskog obrazovnog sustava. Ne promijeni li se proračunski tretman obrazovanja i znanosti, sasvim je izvjesna dugoročna stagnacija hrvatskoga društva. Samo temeljita promjena može zaustaviti iseljavanje naših mladih znanstvenika, najvećeg našeg razvojnog potencijala. Nažalost, mi još ni izbliza ne koristimo naš najveći potencijal, a to su mladi, visokoobrazovani ljudi

Mislite li da trenutni sustav vrednovanja znanstvenog rada motivira mlade znanstvenike na inovacije?

Korpus korisnog znanja o kojem sve više ovisi suvremeno društvo mora se oblikovati na znanstveni način. Moraju se istraživati najprikladniji načini njegova korištenja, osobito u gospodarstvu. Sveučilišta su središnja mjesta stvaranja, oblikovanja i prenošenja znanstvenih spoznaja i korisnih znanja i morat će u procesu stvaranja novog društva odigrati ključnu ulogu i uspostaviti dvosmjernu suradnju s gospodarskim subjektima, posebice na istraživačkim i razvojnim projektima i programima. Za to suradnju su važne inovacije koje moraju postati treća misija sveučilišta s kojom treba uskladiti zakonske i ine propise koji uređuju visoko obrazovanje i znanost. To traži cjelovitije vrednovanje istraživačkog prinosa znanstvenika i sveučilišnih nastavnika. Dakle, uz ocjenu bibliografske komponente treba uključiti i nove kriterije: stvaranje novih ideja; stvaranje i prijenos novih spoznaja; stvaranje novih procesa, proizvoda i usluga te stvaranje i poticanje akademskog poduzetništva. Uravnoteženo uključivanje mjerljivih pokazatelja ovih komponenti u uvjete znanstveno-nastavnog napredovanja sigurno će motivirati znanstvenike, posebno mlađe, da se bave inovacijama.

Biste li se usudili izvršnoj vlasti ponuditi i konkretne prijedloge koji bi doprinijeli bržem prepoznavanju i efikasnijem rješavanju problema o kojima smo razgovarali?

Kako da ne, pače! Tijekom cijele sam karijere ne samo promišljao, nego i praktično unapređivao obrazovni i znanstveni sustav. Djelujući kao prorektor za inovacije, transfer tehnologije i komunikacije Sveučilišta u Zagrebu i na sveučilištu i u javnosti dobio sam mogućnost bitno većeg utjecaja na njegovo poboljšanje. Ono što sa ove pozicije primjećujem jest neusklađenost i nekoordinirano djelovanje gospodarskih resora sa resorom obrazovanja i znanosti u definiranju i provođenju nacionalnih znanstvenih i gospodarskih strategija i donošenju kompleksnih odluka. Stoga bih ministru obrazovanja i znanosti predložio da u proračunu Ministarstva predvidi 50 milijuna kuna kojima bi se osigurao kontinuiran rad i razvoj ureda za transfer tehnologije na sveučilištima i većim javnim institutima, a čija bi uloga bila povezivanje znanstveno istraživačkih timova i gospodarskih subjekata s ciljem razvoja inovativnih proizvoda i usluga, njihove komercijalizacije i time otvaranja novih radnih mjestu. Zapravo, radi se o vraćanju 50 milijuna kuna u sustav koje smo u proteklom razdoblju izgubili ukidanjem Tehnologijskog vijeća sa fondom za tehnologijske i slične projekte, ukidanjem Hrvatskog instituta za tehnologiju i konačno prelaskom agencije BICRO iz našeg sustava u resor Ministarstva gospodarstva. Osim toga, predložio bih predsjedniku Vlade Republike Hrvatske da u svoj tim uvede posebnog savjetnika, ili, još bolje potpredsjednika Vlade za vođenje, koordiniranje i vrednovanje stvaranja i primjene znanja, odnosno, koordinaciju gospodarskih resora sa resorima obrazovanja i znanosti. Po mom bi se sudu ta osoba trebala sustavno baviti vizijom, prioritetima i smjerovima društvenog, gospodarskog i znanstvenog razvoja što bi doprinijelo usklađivanju prijedloga pojedinih ministarstava, agencija, zaklada, Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske gospodarske komore i drugih subjekata o ključnim pitanjima razvoja hrvatskoga gospodarstva i društva.

DSC_0664DSC_2518

Povezani sadržaj

Telefon: 01 4810 401
Fax: 01 4810 404
Trg Nikole Zrinskog 17/1, 10 000, Zagreb
hsls@hsls.hr